Mjesec: rujan 2020.

Glazba kao dokaz ljudske stvaralačke jedinstvenosti i genijalnosti

Od Pavla Mašića na čembalu do Ivana Batoša na klaviru, od Bacha, preko Beethovena do Bergama, Korčulanski barokni festival premostio je more i stoljeća.

Ljudskoj vrsti prijeti uništenje. Ne mislim na našu stvarnost, premda se ponekad i takav scenarij čini sve bližim, nego na zaplet mnogih znanstveno-fantastičnih filmova. U jednom, kojem sam zaboravio ime, nadmoćna civilizacija iz dalekog svemira nakon dugog promatranja zaključuje da su ljudi štetočine koje, osim što neprestano izmišljaju nove načine kako da si međusobno nanesu što više zla, uništavaju i planet na kojem žive.

Zato na Zemlju šalju svog izaslanika koji poprima ljudski oblik, kojem nitko ne može ništa i koji na terenu treba provjeriti jesu li njihovi zaključci točni. Njegov će sud biti konačan. Dakle, on je i posljednja prilika čovječanstvu da mu pokaže i svoju dobru stranu zbog koje nas vrijedi poštediti. Jedan od ključnih dokaza ljudske jedinstvenosti i sposobnosti da stvori nezamislivu ljepotu postaje nekoliko minuta glazbe. Predivna melodija ispjevana i iskićena srebrnkastim zvukom čembala, koja će duboko dirnuti svemirca i uzdrmati njegovu odlučnost da nas uništi, je Aria, tema Bachovih Goldberg varijacija.

Sjetio sam se tog prizora dok se pod prstima Pavla Mašića ta čarobna melodija poput tamjana uzdizala u korčulansku večer iz kamene zvučne kutije atrija gradske vijećnice.

Aria ima 32 takta, a čitava kompozicija, nimalo slučajno, 32 stavka – trideset varijacija uokvirenih temom na početku i na kraju. Ne izvodi se često. Prva ju je na čembalu kod nas koncertno svirala Višnja Mažuran kao pionir i doajen umjetnosti sviranja čembala u Hrvatskoj. Prije dvije godine podvig je ponovio sjajni mladi čembalist Franjo Bilić i pobijedio na Tribini mladih glazbenika Darko Lukić. A u četvrtak navečer prvi se put u genijalnoj skladbi, koju kao glazbeni teoretičar proučava godinama, a posljednje dvije i praktično uvježbava, okušao i Pavao Mašić. I pokazao nam za što je sve sposobna ljudska vrsta, trenutno prestravljena jednim i ne baš toliko jedinstvenim i strašnim virusom.

Mi koji smo ga slušali bili smo aktivni sudionici glazbene svečanosti.

– Dok sam vježbao bez publike činilo mi se da nikada neću stići do kraja, nakon pedeset minuta spopadao me strašan fizički i mentalni umor. Ali s publikom sam se osjećao kao da lebdim – rekao mi je nakon koncerta Mašić.

I mi smo lebdjeli s njim, na glazbi pomiješanoj sa šumovima maestrala koji je s Pelješkog kanala jurišao u kamene uličice i na krovove, pucketajući barjakom koji se vijorio nad glavnim gradskim vratima.

Osim za Mašića, bio je to ispit i za novo čembalo što ga je za Hrvatski barokni ansambl izradio finski majstor iz Praga Yukka Ollikka. Položili su ga i glazbenik i glazbalo. Mašićevo majstorstvo pritom je moralo svladati i otežavajuću okolnost što na čembalu sa samo jednom klavijaturom svira skladbu s virtuoznim varijacijama od kojih je dobar dio njih napisan za dvije klavijature s čestim ukrštavanjem kontrapunktskih dionica. Skakanje desne ruke preko lijeve s jednog na drugi kraj klavijature, a još više doslovno ispreplitanje prstiju obiju ruka nisu nas ostavili zakinutima gotovo ni za jednu notu, ni za jedan srebrnkasti triler. Bila je to još jedna čarobna večer u zadanim okolnostima sasvim iznimnog devetog izdanja Korčulanskog baroknog festivala.

Sljedeći dan bio je dodatno zahtjevan za logističku i tehničku ekipu festivala, sa štimerom Zlatkom Pavlinićem na čelu. Čembalo se, skupa s Mašićem, zaputilo preko mora, u Viganj, gdje je festival osvojio i otkrio još jedan čudesan prosto za glazbu u atriju tamošnjeg Kuventa, nekadašnjeg dominikanskog samostana. A u Korčuli je na trg ispred katedrale iz nje trebalo iznijeti veliki koncertni klavir tek nekoliko metara uži od kamenog portala.

Prošli put kada je gradski klavir vidio zvijezde barokni festival je napravio izlet u jazz s Matijom Dedićem i njegovim genijalnim improvizacijama na Bachove teme. Ovaj put smo se s pijanistom Ivanom Batošem još više udaljili od baroka s itekako valjanim razlogom, da bi se Korčula povezala s glazbenim svijetom koji ove godine slavi 250. godišnjicu rođenja Ludwiga van Beethovena.

Zbog epidemiološke više sile morao je biti otkazan predviđeni nastup izvrsnog Trija Eusebius. Ivan Batoš, koji je sam za sebe rekao da je najveći fan Eve Šulić, Tonke Javorović i Davida Vukovića, spremno se odazvao pozivu umjetničke direktorice festivala Laure Vadjon i hrabro preuzeo rizik da u samo tjedan dana pripremi program Beethovenove glazbe na nepoznatom mu, i na prvi dodir ne baš gostoljubivom klaviru, na otvorenom. Zadatak je ispunio uzorno svirajući najprije Beethovenovu Sonatu u Es-duru op. 7, a na kraju kasniju Sonatu u d-molu op. 31 br. 2. No, posebni dobitak i dodana vrijednost koncertne večeri bila je skladba Petra Bergama, hrvatskog skladatelja, također jubilarca koji je u veljači ove godine proslavio 90. rođendan. Bergamova antologijska skaldba “Variazioni sul tema interotto” (Varijacije na isprekidanu temu) u više od pola stoljeća otkako je nastala nije izgubila ništa od svoje svježine. Naprotiv, bila je savršen most koji je natkrilio stoljeća, od Bachovih baroknih varijacija, preko Beethovena do današnjice, u istom kontekstu glazbe koja svjedoči o ljudskoj stvaralačkoj jedinstvenosti i genijalnosti. Ipak još nismo vrsta za bacanje.

Korkyra Baroque u Korčuli završava večeras, 12. rujna, još jednim putovanjem kroz glazbene stilove i žanrove na koje će publiku ispred gradske vijećnice povesti sasvim neuobičajen trio koji čine gitarist Ante Gelo, udaraljkaš Borna Šercar na “flašofonu” i violončelistica Iva Ilakovac, a isti program će u subotu, 13. travnja, poput jeke na suprotnom kraju otoka Korčule, zazvučati i u Veloj Luci.

 

Branimir Pofuk, Večernji list, rujan 2020.

https://www.vecernji.hr/kultura/glazba-kao-dokaz-ljudske-stvaralacke-jedinstvenosti-i-genijalnosti-1430828

Virtuozni čembalist večeras se prvi put uspinje na najveću Bachovu planinu

Pavao Mašić slavne Goldbergove varijacije svira u atriju korčulanske gradske vijećnice, a sutra, 11. rujna, u surferskom raju Vignju na Pelješcu.

Pavao Mašić jedan je od najzaposlenijih glazbenika na ovogodišnjem Korčulanskom baroknom festivalu. Nakon sudjelovanja u više programa Hrvatskog baroknog ansambla, večeras, 10. rujna, publici će samostalno prirediti koncert kakav bi poželio bilo koji veliki i etablirani festival: izvedbu Bachovih Goldberg varijacija.

Zapravo, Mašića su upravo s tim programom već i angažirla dva velika međunarodna festivala, a Korkyra Baroque Festival moći će se pohvaliti premijerom. Kasnije ovog mjeseca Mašić će kapitalno djelo svirati u okviru Varaždinskih baroknih večeri na koncertu u Križevcima, s posvetom maestru Vladimiru Kranjčeviću, a dogodine na slavnom Bachovom festivalu u Lausannei. U tom švicarskom gradu Mašić je dobro poznat još od 2006. godine kada je na Bachovom orguljaškom natjecanju osvojio glavnu nagradu Grand Prix Bach i nagradu publike. Osim koncertnog angažmana, Mašiću je Lausanne ponudila i snimanje Goldberg varijacija. Pandemija koronavirusa taj je plan promijenila na način da će Mašić snimanje obaviti u Hrvatskoj, za što je dobio i potporu Ministarstva kulture, a nipošto nije preuzetno prognozirati da će taj album, čiji bi nakladnik trebala biti Croatia Records, Mašiću donijeti još koju nagradu Porin, nakon što ih je osvojio već dvanaest.

Premijera novog velikog umjetničkog projekta nije velik dan samo za Korčulu i publiku koja će ga ovdje slušati, nego i za samog umjetnika. Na najveću Bachovu planinu, kako sam Mašić naziva ovo djelo u kontekstu literature za čembalo, on će se večeras penjati prvi put pred publikom i sa publikom, koja će imati privilegiju uživanja u glazbenim vidicima koje Bach otvara jednom od svojih najljepših tema i svakom od trideset varijacija na nju.

– Zapravo, ono što Bach varira nije sama melodija, nego bas teme koja nosi naslov Aria, pa neki analitičari ovo djelo promatraju i kao jednu veliku passacagliu – kaže Mašić, koji o Goldberg varijacijama s velikim oduševljenjem i divljenjem može govoriti satima i danima.

Naime, osim studija orgulja i čembala, Mašić je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao i glazbenu teoriju s diplomskim radom posvećenim upravo Golberg varijacijama.

– To me je djelo oduvijek privlačilo i pisanje diplomskog rada o njemu pružilo mi je dobru priliku da pročitam i dobar dio silne literature koja je napisana o Goldberg varijacijama – rekao mi je uoči ovog važnog nastupa Mašić.

Kao i u slučaju nekih drugih koncerata, epidemiološke mjere dovele su do premještanja ovog koncerta iz korčulanske crkve Svih Svetih u atrij gradske vijećnice, što će biti sretna okolnost.

– Akustika ovog prostora je odlična i čitav atrij je sjajna kamena rezonantna kutija. Kada sam ovih dana u dva poslijepodneva tamo vježbao ulice su zbog vrućine bile puste, a ja sam se osjećao bolje nego ljudi na velikim luksuznim jahtama. Bilo mi je kao da čitav stari grad Korčula pripada samo meni i Bachu – govori Mašić.

Korkyra Baroque Festival će s ovim vrijednim programom i sjajnim glazbenikom sutra, 11. rujna, prvi put pohoditi i Viganj na Pelješcu. Mjesto poznato kao raj za surfere tako će dobiti i glazbeni događaj svjetske klase. Koncert će se održati u ambijentu Kuventa, nekadašnjeg dominikanskog samostana pretvorenog u Hrvatski dom – kuću kulture.

 

Branimir Pofuk, Večernji list, rujan 2020.

https://www.vecernji.hr/kultura/virtuozni-cembalist-veceras-se-prvi-put-uspinje-na-najvecu-bachovu-planinu-1430473

‘Raspjevane violine’ u Žrnovu i ‘San glazbene noći’ na čudesnom Vrniku

Pročulo se ovih dana da su Vrnik posjetili Beyonce i Jay Z, ali sasvim sigurno nisu imali takvu čudesnu večer kao publika Korčulanskog baroknog festivala.

Korčula je otok, ali i čitav mali kontinent. Od Lumbarde na jednom, do Vele Luke na drugom kraju otoka razasuta su mjesta od kojih je svako, sa svojom prošlošću i tradicijom, negdje još živom, a negdje sačuvanom tek u tragovima sjećanja, jedan mali svemir. Slično je i s klimom, odnosno ponekad drastično različitim mikroklimama kroz koje prolazite putujući otokom.

Publika i umjetnici Korčulanskog baroknog festivala u nedjelju, 6. rujna, prvi su se put zaputili u Žrnovo. Oni koji poznaju otok odmah će pitati koje Žrnovo, jer to veliko i barem nekad bogato mjesto, nadomak grada Korčule, sastoji se zapravo od više mjesta razasutih po otočkim brežuljcima. Žrnovo Postrana je najveće i najviše među njima i tamo se uputila festivalska ekspedicija, do prelijepe crkve sv. Martina, doslovno srasle s divovskim i drevnim, kažu možda čak i šest stoljeća starim stablom crne česmine. Sam boravak i šetnja okolicom crkve, u iščekivanju početka koncerta, bila je čista aromaterapija, kupka opojnih mirisa mediteranskog raslinja.

Za glazbenu kupku pobrinule su se violinistice Laura Vadjon, Tanja Tortić, Helga Korbar i Saša Borčić Reba u programu prikladno nazvanom “Raspjevane violine” s tri Koncerta za četiri violine solo (u G- duru, C-duru i D-duru) Georga Philippa Telemanna kao okosnicom. Publika je u crkvi disciplinirano sjedila s maskama, no jednako se u koncertu moglo uživati i izvana, kroz rastvorena vrata i prozore crkve.

Lijepo nadmetanje i međusobno nadopunjavanje violina bilo je osobito efektno u Sonati s jekom za tri violine Biagija Marinija, a na programu su bila i dva velika barokna hita, Pachelbelov Kanon i Gigue te Vivaldijeva Sonata za dvije violine i basso continuo na slavnu temu “La folia”. Tu su se violinisticima pridružili violončelistica Iva Ilakovac i čembalist Pavao Mašić. Njegova je solo-točka u Žrnovsku večer rasula srebrnkasto svjetlucanje Bachove Toccate u e-molu, BWV 914.

Večer nakon “osvajanja” Žrnova, festivalska se ekspedicija otisnula na more i ponovo posjetila mjesto magične privlačnosti, otočić Vrnik. Tradiciju kao da je prihvatila i priroda podarivši nam, kao i prethodne dvije godine, tišinu bonace i ljetni suton raskošnih boja koji se s neba preslikavao na mirno more. Bio je to najljepši mogući ambijent da se doživi “One Charming Night”, odnosno “San glazbene noći”, kako su svoj ovogodišnji program nazvali sopranistica Anabela Barić, kontratenor Franko Klisović i instrumentalisti Stjepan Nodilo (blok-flauta i oboa) i Izidor Erazem Grafenauer (lutnja i teorba).

Pjesme Johna Dowlanda i ulomci iz opera Henryja Purcella sa svojom melodijskom i harmonijskom jednostavnošću, neposrednim obraćanjem emocijama slušatelja, a istodobno i inventivnošću, jasno pokazuju da Beatlesi nisu fenomen koji je na britanski otok pao niotkuda. Engleski smisao za pjesmu ima duboke korijene koji su cvali već i umjetničkim djelima renesanse i baroka.

Barić i Klisović su mahom ljubavne pjesme diskretno i “dramatizirali” koristeći predivan ambijent ispred i oko vrničke crkvice Gospe od Škoja kao scenu. Dva su trenutka bila naročito čarobna. U jednom se more na trenutak uzbibalo, zapljusnulo i nježno zakotrljalo kamenčiće na žalu, a u drugom se četvoro odličnih glazbenika poigralo s Purcellom napravivši od jedne pjesme pravi mali barokni jazz-session.

Gostoljubiv domaćin festivalu je i ovaj put bio Arts Club uređene u nekadašnjoj staroj školi tik do crkve. Zbog delicija tog restorana, jednako kao i jedinstvene ljepote otočića čiji je nadaleko poznati kamen ugrađen u mnoge mediteranske trgove, crkve i palače, posljednjih godina na Vrnik rado svraćaju i svjetske estradne mega-zvijezde. Pročulo se da su ovih dana tamo bili Beyonce i Jay Z. Uzalud im slava i bogatsvo, jer sasvim sigurno nisu imali na Vrniku večer poput ove naše glazbene.

Program “San glazbene noći” prije Vrnika već je izveden u Orebiću, večeras gostuje u Trpnju, a sutra, 9. rujna, u Veloj Luci.

Sabljama i gudalima protiv korone

Iz pandemijskog zla na Korčulanskom baroknom festivalu su proizašle i neke odlične stvari, poput Vivaldijeva “Četiri godišnja doba” s čak četiri sjajne solistice.

Upornost umjetničke ravnateljice Laure Vadjon na čelu entuzijastičke ekipe i neposustajanje u potpori Michaela Unswortha te gradonačelnika Andrije Fabrisa omogućili su i u ovoj kulturno-okljaštrenoj godini održavanje Korčulanskog baroknog festivala. Stoga je bilo sasvim prikladno i opravdano da se baš to troje ljudi obrati publici u petak, 4. rujna, u korčulanskom ljetnom kinu gdje je otvoreno deveto izdanje festivala.

Korkyra Baroque Festival zadržao je i svoje englesko/međunarodno ime, premda je, kao i svi hrvatski festivali, bio prinuđen na samoizolaciju od svijeta i do sada nezamislivu opciju da se održi bez ijednog inozemnog umjetnika. Dobro u tom zlu je što na vidjelo izlazi što su sve Hrvatski barokni ansambl i Korkyra Baroque pod vodstvom Laure Vadjon posijali na domaćem umjetničkom polju, pa sada beru lijepe plodove.

Strani turisti se ovog predivnog rujna u Korčuli broje na prste, pa je uglavnom pred domaćom vjernom i brojnom publikom održano otvaranje festivala prema već ustaljenoj tradiciji s baroknom moreškom. Za odabir i izvedbu glazbe i ovaj se put pobrinuo maestro Ivan Josip Skender.

Na koronu, sve njene posljedice i strah od zaraze tako se odmah krenulo i sabljama i gudalima, a plesni okršaj korčulanskih moreškanata odjekivao je, čini mi se, još srčanije nego inače čitavim utihlim gradom. Crveni su, kao i uvijek, svladali crne, a Hrvatski barokni ansambl je, nakon asistiranja u toj bitci, svoj smanjeni sastav uputio u atrij gradske vijećnice, umjesto u katedralu sv. Marka. Promjena mjesta održavanja koncerata, u skladu s preporukama epidemiologa, još je jedna dobra stvar proizašla iz pandemijskog zla. Korčulanske večeri ovog su rujna upravo idealne za ambijentalne glazbene doživljaje.

Sopranistica Anabela Barić i kontratenor Franko Klisović već su uhodani vokalni par festivala, a ove godine nose poveliki dio programa, pokazujući oboje, na radost svih nas koji ih pratimo godinama, neprestano umjetničko sazrijevanje i napredak vokalnog umijeća. Na ovom su koncertu izveli ulomke iz Händelovog oratorija “Il trionfo del Tempo e del Disinganno”, koji je inače u zagrebačkom Hrvatskom glazbenom zavodu, prije korone i prije potresa, okrunio 20. sezonu Hrvatskog baroknog ansambla. U jednom od najljepših stavaka ne samo tog oratorija, nego i Händelova čitavog opusa, u ariji “Crede l’uom”, na notama koje su ljuljuškaju poput mora na večernjem maestralu, Franko Klisović nas je doveo do ushićenja, a Händelova večer upotpunjena je i Concertom grossom op. 3, br. 5 u d-molu.

Večer kasnije je trg pred gradskom vijećnicom bio još puniji i jedva da je ostalo mjesta za još koji stolac na propisanoj udaljenosti. Zato su ljudi koncert slušali i iz pokrajnih uličica, a svi skupa bili smo udruženi u burnim ovacijama na kraju večeri. Takvom izvedbom Vivaldijevaih “Godišnjih doba” ponosio bi se bilo koji vrhunski svjetski ansambl. Da je Laura Vadjon virtuoz na baroknoj violini i u baroknom repertoaru znamo već godinama. Njena “Zima” bila je ljupki, s velikom lakoćom izvedeni zaključak ciklusa. Ali, ona je pred sebe, pred ansambl i pred publiku gurnula tri mlade violinistice. To je već rijetkost da u ansamblu imate četiri takva svirača ili sviračice koji se mogu izmjenjivati kao vrsni solisti u Vivaldijevim kalendarsko-gudačkim bravurama. Tanja Tortić je lepršavo odsvirala “Proljeće”, Katarina Kutnar je briljirala u furioznim ljetnim olujama, a Helga Korbar je ukrasima nalik viticama vinove loze iskitila i pozlatila “Jesen”. Usprkos smanjenom programu, deveto izdanje Korčulanskog baroknog festivala tako je već dalo i svoj prilog riznici antologijskih koncerata zbog koji se dolazi i dolazit će se i ubuduće na Korčulu.

 

Branimir Pofuk, Večernji list, rujan 2020.

https://www.vecernji.hr/kultura/sabljama-i-gudalima-protiv-korone-1429345

Spektakularna izvedba barokne Moreške – glazbom i plesom protiv korone

Neizvjesna epidemiološka situacija i brojna otkazivanja događaja i manifestacija, sad već kultni Korčulanski barokni festival samo su okrznuli. Inače pompozno glazbeno-scensko izdanje koje je Korčulu smjestilo na svjetsku mapu klasične glazbe, realizirat će se u nešto skromnijem, ali ne manje kvalitetnom izdanju od 3. do 13. rujna, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture te uz pomoć Grada Korčule, Palače Lešić Dimitri i brojnih sponzora. Devetu će godinu za redom stare crkve, samostani, trgovi, pjacete i štrade otoka Korčule i poluotoka Pelješca ugostiti vrhunske soliste i ansamble u interpretaciji barokne glazbe u sklopu svjetski poznatog Korkyra Baroque Festivala.

Inače se na otvaranju Korkyra Baroque Festivala, tradicionalnoj izvedbi barokne moreške u Ljetnom kinu, svake godine traži mjesto više, no ove godine publika je bila desetkovana i nerijetko s maskama na licu. Ipak to nije utjecalo na spektakularnu izvedbu viteškog plesa moreške, u izvedbi KUD-a Moreške i Hrvatskog baroknog ansambla. Na pozornicu je izašla već poznata postava, impozantni Marin Matulović i Francesko Verazza u ulozi bijelog, odnosno crnog kralja, izvrsna Frankica Sardelić u ulozi bule, a iza dirigentske palice bio je, kao i uvijek, skladatelj baroknog izdanja Ivan Josip Skender. S lica su prštale emocije, a s mačeva iskre, ništa manje dirljivi nisu bili ni pozdravni govori.

„Hrabro je smjelo i izazovno raditi festival u ovoj čudnoj i neobičnoj 2020. godini. To je privilegija i sreća, previše je toga otkazano ove godine, puno toga neće ni postojati kad ovo sve završi, teško je gledati prazne koncertne dvorane i kazališta, neki moji kolege nisu svirali od ožujka. Naša je struka ponajviše ugrožena i pitanje je kad će se stvari vratiti na staro. Sviranje, plesanje i pjevanje je zarazno, sreća je održati festival u Korčuli, sreća je svirati u ovom prekrasnom gradu s jedinstvenim lokacijama. Uz krizu u svim sektorima i dalje imamo podršku koja nam je potrebna“, s puno zahvalnosti okupljenima se obratila umjetnička direktorica festivala, poznata violinistica i koncertna majstorica Hrvatskog baroknog ansambla, inače prvo ime i lice Korčulanskog baroknog festivala, Laura Vadjon.
Jednako zahvalan bio je i gradonačelnik Korčule Andrija Fabris koji je u pozdravnom govoru istaknuo kako je za Korčulu bilo i težih vremena.

„I ovaj grad i naša država nije se predavala i u gorim vremenima i težim godinama. Svi ljudi koji vole Korčulanski barokni festival nisu se predali i zato će se održati i ove godine. Zbog hrabrosti, zbog volje, zbog želje i ljubavi zahvaljujem još jedanput svim izvođačima koje ćemo imati prilike slušati, svim sponzorima koji su u ovim teškim vremenima podržali festival i nadati se da ćemo ovu godinu što prije zaboraviti“, istaknuo je gradonačelnik Fabris.
Kako je istaknula Laura Vadjon, program ovogodišnjeg devetog izdanja trebao je biti posvećen meceni i idejnom tvorcu festivala, Michaelu Unsworthu, vlasniku luksuznog hotela Palače Lešić Dimitri u Korčuli. Za njegov 70. rođendan, na ovogodišnjem baroku trebali su se izvoditi većinom engleski autori. Budući da inozemni izvođači ipak neće gostovati, Laura Vadjon posvetila je kompletni ovogodišnji festival poznatom Englezu koji je u Korčuli proteklih organizirao cijeli niz kultrunih i sportskih manifestacija.

„Što bi život bio bez glazbe i plesa? Sretan sam što mogu otvoriti ovogodišnji festival budući da je prije tek nekoliko mjeseci bilo izvjesno kako se neće održati. Zahvaljujući u prvom redu Lauri, ali i sponzorima koji su financirali festival, uživat ćemo u sjajnom tjednu. U svoje ime, kao i ime svoje supruge, želim vam svima dobrodošlicu! Radujemo se jubilarnom desetom izdanju“, najavio je Michael Unsworth. Ove godine Korčulanski barokni festival trajat će od 3. do 14. rujna, a osim šetnje kroz čaroban ambijent starog grada Korčule čije će stoljetne zidine uz svijetlost svijeća i miris voska pružiti privremeni dom majstorskim komadima iz baroknog doba, festival će se održati i u drugim mjestima na otoku i poluotoku. Tako će se šest koncerata održati u gradu Korčuli, a ostalih šest u Veloj Luci, Orebiću, Trpnju te na dvije nove lokacije, u crkvi Sv. Martina u Žrnovu i u nekadašnjem Dominikanskom samostanu Kuvenat u Vignju. Nastupit će rezidencijalni Hrvatski barokni ansambl pod umjetničkim vodstvom direktorice Korčulanskog baroknog festivala, violinistice Laure Vadjon, dva sjajna mlada sastava, barokne zvijezde “Early Delight” s programom engleskih majstora te “Trio Eusebius” koji će svojim nastupom obilježiti okruglu 250. godišnjicu rođenja Ludviga van Beethovena, Pavao Mašić će izvesti Golberg varijacije, a za kraj će nas Ante Gelo, Borna Šercar i Iva Ilakovac odvesti u zabavne vode i neočekivane kombinacije. Tek nekoliko godina bilo je potrebno ovom mladom festivalu da izađe iz svojih okvira i osvoji pohvale i srca svjetskih stručnjaka, glazbenika, hrvatskih institucija i ono što je najteže, ali i najslađe – Korčulana. Sve veći broj posjetitelja svake godine opravdava njegovo postojanje, a sve detalje i cijene karata potražite na www.korkyrabaroque.com

 

Dora Lozica, Dubrovački vjesnik, rujan 2020.

https://dubrovacki.slobodnadalmacija.hr/dubrovnik/zupanija/korcula/spektakularna-izvedba-barokne-moreske-glaznom-i-plesom-protiv-korone-1042581

Korčulanski barokni festival i u smanjenom formatu osvaja nova mjesta na Korčuli i Pelješcu

Usprkos svim poteškoćama, Korkyra Baroque ne odstupa od tradicije i otvara se večeras baroknom moreškom uz Hrvatski barokni ansambl u Ljetnom kinu.

Program ovogodišnjeg devetog izdanja Korčulanskog baroknog festivala trebao je biti posvećen u prvom redu glazbi engleskog baroka s mnogo engleskih umjetnika, sve odreda virtuoza strastveno posvećenih upravo glazbi te epohe. To je trebala biti iznimna čestitka za 70. rođendan i zahvala Michaelu Answorthu, Englezu kojem su Orebić i Korčula dom i koji se upisao u bogatu kulturnu povijest Korčule kao inicijator, suutemeljitelj i sve ove godine glavni mecena međunarodno etabliranog festivala.

No, koronavirus je poremetio planove i poništio koncepciju koju je napravila umjetnička ravnateljica Laura Vadjon s puno entuzijazma i uz veliki osobni angažman u kojem važnu ulogu igraju i njena poznanstva i njen umjetnički ugled na europskoj glazbenoj sceni. Ipak, na originalnu koncepciju, koja će kad-tad biti ostvarena, podsjetio je nulti koncert ovogodišnjeg festivala, održan sinoć, 3. rujna u župnoj crkvi u Orebiću. Sopranistica Anabela Barić, kontratenor Franko Klisović, flautist i oboist Stjepan Nodilo te Izidor Erazem Grafenauer na lutnji i teorbi izveli su program pod naslovom “One Charming Night” sastavljen od očaravajućih pjesama, arija i instrumentalnih skladbi engleskih renesansnih i baroknih majstora Dowlanda, Purcella i Blowa uz začin mediteranskih jadranskih nota Giovannija Battiste Fontane i Tomasa Cecchinija.

Bio je to preludij u svečano otvaranje na kojem Korkyra Baroque večeras, 4. rujna, u Korčuli, svim nedaćama usprkos, neće odstupiti od već ustaljene tradicije. Najprije će u Ljetnom kinu biti otplesana viteška moreška uz posebno odabranu baroknu glazbu u izvedbi Hrvatskog baroknog ansambla pod ravnanjem maestra Ivana Josipa Skendera, a potom će na prvom koncertu Hrvatski barokni ansambl, s Anabelom Barić i Frankom Klisovićem kao solistima, izvesti ulomke iz oratorija “Il trionfo del Tempo e del Disinganno” te Concerto grosso op. 3, br. 5 Georga Friedricha Händela.

Lijepo uigrani i usklađeni glasovi dvoje pjevača i njihov program “Ona Charming Night” bit će svojevrsna provodna nit čitavog festivala s reprizama u Veloj Luci, Trpnju i na otočiću Vrniku.

Prema epidemiološkim mjerama i napucima koje je Ministarstvo kulture dalo svim festivalima koje podupire, Korkyra Baroque će se ove godine također realizirati bez inozemnih umjetnika i s manje programa. No, festival će ipak nastaviti osvajanje novih mjesta na samom otoku Korčuli i na Pelješcu u kojima će se barokna glazba svirati najvjerojatnije prvi put, pogotovo na najvišoj umjetničkoj razini. Tako će Pavao Mašić, osim u Korčuli, Bachove Goldberg-varijacije svirati i u Vignju, a sudjelovat će i u programu pod naslovom “Raspjevane violine” s kojim će violinistice Laura Vadjon, Tanja Tortić, Saša Reba i Katarina Kutnar te violončelistica Iva Ilakovac prvi put posjetiti Žrnovo.

Violine će voditi glavnu riječ i na sutrašnjem koncertu 5. rujna u Korčuli gdje će Urban Jerman, Helga Korbar, Katarina Kutnar i Laura Vadjon s Hrvatskim baroknim ansamblom svirati uzbudljiva i od publike uvijek omiljena Vivaldijeva “Četiri godišnja doba”.

Festival će ove godine imati i dva iskoraka u glazbu noviju od baroka. Gitarist Ante Gelo i udaraljkaš Borna Šercar, uz sudjelovanje violončelistice Iva Ilakovac, sasvim će sigurno dobro oraspoložiti publiku najprije u Korčuli, a potom u Veloj Luci svojim obradama glazbe raznih epoha i žanrova, od Bacha i Mozarta, preko Bizeta i Offenbacha, do Hačaturjana i Zdenka Runjića. A premda pripada kasnijoj bečkoj klasici, Beethovenu će u njegovoj godini i Korkyra Baroque odati počast nastupom Tria Eusebius koji čini mladi i vrlo perspektivni glazbenici – violinistica Eva Šulić, violončelistica Tonka Javorović i pijanist David Vuković.

Detaljne informacije o svim festivalskim događanjima nalaze se na stranici korkyrabaroque.com, a treba imati na umu da će najvjerojatnije svi koncerti zbog epidemioloških mjera umjesto u crkvama biti održani na otvorenom. Tako će se u Korčuli koncertna pozornica iz katedrale premjestiti u također akustičnu lođu Gradske vijećnice. U lijepim rujanskim večerima kakve obećava dugoročna vremenska prognoza to bi mogla biti i dodana vrijednost i šarm ovogodišnjeg festivala. Na kraju, osobitu pohvalu zaslužuje i Grad Korčula koji, usprkos podbačaju turističke sezone, nije posustao u potpori festivalu koji ga čini još plemenitijim i  dragocjenijim draguljem na karti Hrvatske i svijeta.

 

Branimir Pofuk, Večernji list, rujan 2020.

https://www.vecernji.hr/kultura/korculanski-barokni-festival-i-u-smanjenom-formatu-osvaja-nova-mjesta-na-korculi-i-peljescu-1428931

 

Početak uz baroknu morešku, kraj uz Bornu Šercara na ‘flašofonu‘, putanja je devetoga Korčulanskoga baroknog festivala koji počinje u petak

Deveti Korčulanski barokni festival počinje u petak, 4. rujna, izvođenjem barokne moreške u Ljetnom kinu, nakon čega će se ljubitelji ove vrste glazbe preseliti u crkvu sv. Marka, gdje će slušati koncert sopranistice Anabele Barić i kontratenora Franka Klisovića.

Pratit će ih Hrvatski barokni ansambl, rezidencijalni ansambl ovoga festivala koji, pod ravnanjem Ivana Josipa Skendera, osigurava i glazbenu podlogu za stari viteški ples, koji se, umjesto uz tradicionalnu glazbu Krste Odaka, svake godine u ovo doba pleše uz izvornu baroknu glazbu.

U desetak dana trajanja festivala, do 13. rujna, predviđeni su koncerti Hrvatskog baroknog ansambla i violinistice Laure Vadjon, ujedno umjetničke voditeljice ansambla i ravnateljice festivala, potom dva mlada sastava – barokne zvijezde “Early Delight” s programom engleskih majstora, te “Trija Eusebius”, koji će svojim nastupom obilježiti 250. godišnjicu rođenja Ludviga van Beethovena. Nadalje, Pavla Mašića s Bachovim “Goldberg varijacijama”, a za kraj gitarist Ante Gelo, violočelistica Iva Ilakovac i Borna Šercar na “flašofonu” nude izlet u zabavne vode i neočekivane kombinacije.

S baroknom moreškom na otvaranju kao zaštitnim znakom te s crossover programom za kraj, koji uz ideju baroka provlači i suvremene trendove i načine muziciranja, kao i ansamble koji su više pop nego klasični, ravnateljica najavljuje kulturni događaj u prilagođenoj verziji, u skladu s epidemiološkim okolnostima.

– Barokna glazba je naša ideja vodilja i u ovih devet godina imali smo gostujuće umjetnike iz gotovo svih zemalja Europe. Bilo je raznolikih programa, sakralne i svjetovne glazbe, baroknog plesa, pasija i oratorija, misa i kantata, u izvedbi svjetski poznatih imena. Nažalost, ovogodišnji festival nismo mogli ostvariti uz strane umjetnike jer je, po preporuci Ministarstva kulture, sve usmjereno na domaće snage, kao podrška i pomoć ovom našem glazbenom izvodilačkom sektoru koji je pandemijom i mjerama možda i ponajviše ugrožen. Mnogi naši kolege uopće ne rade i puno je toga otkazano ili prebačeno online, što za nas kao festival koji promovira ambijentalnost, baštinu, sakralne objekte, čarobne prostore i ljepote grada Korčule, nije opcija.

BEZ STRANIH UMJETNIKA

Festival ćemo održati većinom na otvorenim prostorima grada Korčule i u nekim od ostalih mjesta gdje redovito gostuje, u Orebiću, Veloj Luci, Stonu, Pupnatu, Žrnovu, Smokvici, Blatu, Lumbardi, Trpnju i Vignju, s limitiranim brojem publike i uz potrebnu distancu. Moji kolege glazbenici jedva čekaju ponovno nastupati i odsvirati nekoliko različitih programa jer pitanje je kakva nas jesen čeka! Za sada, uz glazbu koja nas sve nadahnjuje, rad i probe kroz koje se ostvarujemo i zasluženi pljesak svakog pojedinca u publici, dat ćemo sebi priliku da rujan bude naš barokni mjesec i da načas zaboravimo ovu okrutnu realnost – kaže violinistica, koja je vrlo ponosna što se Korčulanski barokni festival od početka svrstao uz bok velikim nacionalnim festivalima, prvenstveno zahvaljujući vrhunskom programu i umjetnicima.

Od 2012. godine neki od najprestižnijih svjetskih ansambala i solista gostovali su na Korčuli: Academy of Ancient Music, Laurence Cummings, Catherine Machintosh, Red Priest, te The London Handel Players iz Velike Britanije, Le Parlament du musique iz Francuske, La Venexiana, Enrico Onofri i Marcelo Gatti iz Italije, Arte dei suonatori iz Poljske, Capella de Ministrers iz Španjolske, New Trinity Barock iz SAD-a, B’Rock iz Belgije, Andreas Helm iz Austrije i mnogi drugi. Zanimljivo je da je violinisticu i ravnateljicu KBF-a Lauru Vadjon u Korčulu dovelo prijateljstvo s engleskim biznismenom Michaelom Unsworthom, korčulanskim zetom i vlasnikom elitnog boutique hotela “Lešić Dimitri Palace”, koji je glavni mecena Festivala. No, svemu je kumovala velika podrška gradskih vlasti i gradonačelnika Andrije Fabrisa.

 

Jasenka Leskur Staničić, Slobodna Dalmacija, rujan 2020.

https://slobodnadalmacija.hr/kultura/glazba/pocetak-uz-baroknu-moresku-kraj-uz-bornu-sercara-na-flasofonu-putanja-je-devetoga-korculanskoga-baroknog-festivala-koji-pocinje-u-petak-1041937