Cracow Royal Singers
Rorantisti su se uklopili u europske kulturne trendove šesnaestog i sedamnaestog stoljeća. To se doba, zvano epohom humanizma, učeno referiralo na helenističku kulturu, koja je težila savršenstvu u umjetnosti. U skladu s time, prosvjećeni je poljski kralj Žigmund Stari odlučio ostati upamćen u povijesti poljske kulture izgradnjom spomenika umjetnosti – kapele u kojoj je pokopan u katedrali u dvorcu Wawel. Time je kralj nakanio ostvariti svoju viziju savršenog umjetničkog djela – sinteze arhitekture, kiparstva, slikarstva i glazbe. Kako bi tu viziju ostvario, pozvao je izvanredne europske umjetnike, koji su tako svjedočili pripadnosti Poljske europskoj kulturi. Veliku je ulogu u tome projektu igrala glazba, koja, zbog svoje nepostojane naravi, mora stalno biti oživljavana kako bi mogla trajno postojati. Kralja je stoga posebnim ukazom utemeljio Kolegij Rorantista, čija je svakodnevna dužnost bila “zauvijek” izvoditi u njegovoj kapeli misu Rorate Caeli. Osnivanje Kolegija Rorantista stoga nije samo potvrdilo Poljsku kao dio europske kulture, nego je i donijelo neke nove umjetničke vrijednosti najviše razine.
U početku su Rorantisti bili nacionalni ansambl, sastavljen od umjetnika koji nisu bili samo svećenici-pjevači, nego i skladatelji (Krzysztof Borek, Tomasz Szadek, Bartłomiej Pękiel, Marcin Paligon, Grzegorz Gerwazy Gorczycki). Uz izvođenje poljske glazbe, oni su pjevali i skladbe vodećih europskih skladatelja toga doba, poput Giovannija Pierluigija da Palestrine, Orlanda di Lassa, Pierrea Certona i drugih. Aktivan kulturni život čuvenog grada poput onodobnoga Krakova privlačio je i strane umjetnike, a neki su među njima čak i sami postali Rorantisti, što je inače bilo rezervirano za Poljake (npr. Annibale Orgas).
Rorantisti su igrali vrlo značajnu ulogu u kulturnom životu Poljske i Europe. Baština koju su za sobom ostavili dokaz je njihove veličine i jedinstven umjetnički fenomen u europskom životu.