Wolfgang Amadeus Mozart: Klavirski trio u B-duru, K.502
Allegro
Larghetto
Allegretto
Franz Schubert: Adagio D 879, “Notturno”
Petar Bergamo: Espressioni notturne
Ludwig van Beethoven: Klavirski trio op. 70 br. 1 u D-duru, “Duh”
Allegro vivace e con brio
Largo assai ed espressivo
Presto
Bečki nokturno
Tko zna kako bi europska glazbena tradicija danas izgledala da Beč u drugoj polovici 18. stoljeća nije privukao niz sjajnih glazbenika i pružio im uvjete za stvaranje vlastite glazbe. Kakve bi bile Mozartove opere, bismo li imali Beethovenove simfonije?
A što bi bio klavirski trio? Upravo je u Beču Mozart napisao svoja kasna klavirska trija u kojima se dionica violončela počela osamostaljivati od uloge pratećeg instrumenta, a Beethoven i Schubert su formu klavirskog trija proširili do neviđenih razmjera. Klavirski trio u Beču se iz kućne glazbe za glazbenike amatere (toliko popularne u bečkim aristokratskim krugovima) krenuo razvijati prema koncertantnoj glazbi za troje virtuoznih glazbenika.
Ovim programom pratimo te naoko suptilne ali značajne korake u razvoju klavirskog trija kao glazbene vrste te se po već nebrojeni puta iznova dajemo oduševiti njegovim glavnim akterima – Mozartovom lakoćom i vedrinom, Schubertovom dubokom jednostavnošću i Beethovenovom duhovnom snagom.
Ali oduševljavamo se i bogatom, mediteranskim duhom oblikovanom imaginacijom Petra Bergama koji je također, zanimljivo, dio života proveo u Beču.
Što nam žele izraziti te noćne ekspresije, koliko duguju Beethovenovoj genijalnoj inventivnosti i kakve daleke veze imaju s tom davnom evolucijom klavirskog trija u Beču?
Probudimo i mi svoju imaginaciju i maštajmo tijekom ovog Bečkog nokturna.
David Vuković