BACH CANTATAS REVISITED / NOVO STVORENO OD STAROG
Dorothee Mields Hunt, sopran
Krešimir Stražanac, bas-bariton
Andreas Helm, oboa i oboa d’amore
Aapo Häkkinen, dirigent i čembalo
Uvertira, BWV 1068
Fiktivna Bachova kantata: „Ich fürchte mich vor tausend Feinden nicht“, za solo sopran
BWV 23 Recitativo Accompagnato „Ach, gehe nicht vorüber!“
BWV 92 Aria „Meinem Hirten bleib ich treu“
BWV 105 Rec. Acc. „Wohl aber dem, der seinen Bürgen weiß“
BWV 149 Aria „Gottes Engel weichen nie“
BWV 61 Choral „Amen! Komm du schöne Freudenstunde“
Fiktivna Bachova kantata: „Wenn einstens die Posaunen schallen“, za solo bas
Pietro Antonio Locatelli Concerto grosso op.1,11 Largo
BWV 19 Rec. Acc. „Was ist der schnöde Mensch“
BWV 46 Aria „Dein Wetter zog sich auf von Weitem“
BWV 127 Rec. Acc. „Wenn einstens die Posaunen schallen“
BWV 159 Aria „Es ist vollbracht“
Johann Schelle Choral „Drum schließ ich mich in deine Hände“
Fiktivna Bachova dijalog kantata: „Dein heilsam Wort“, za solo sopran i bas
BWV 1052R Sinfonia
BWV 155 Rec. Acc. „Mein Gott, wie lang, ach lange“
BWV 113 Rec. „Jedoch dein heilsam Wort“
BWV 113 Aria „Willkommen, werter Schatz“
BWV 21 Rec Acc. „Ach Jesu, meine Ruh“
BWV 21 Duetto „Komm, mein Jesu und erquicke mich mit deinem Gnadenblicke“
BWV 49 Rec „Mein Heiland hat mich selbst so angezogen“
BWV 49 Duetto „Dich hab ich je und je geliebet“
Gigue, BWV 1068
Hrvatski barokni ansambl
Violine:Laura Vadjon, koncertni majstor
Ivana Žvan Škrtić, Helga Korbar, Ema Smiljanić, Tanja Tortić, Paul Wicke, Saša
Borčić Reba, Vinka Fabris Stančec
Viole: Dagmar Korbar, Asja Frank
Violončelo: Dora Kuzmin Maković
Truba: Krešimir Fabijanić
Fagot: Žarko Perišić
Kontrabas: Pavle Kladarin
Orgulje: Benjamin Pölhe
Novo stvoreno od starog – Bachove kantate i princip parodije
Johann Sebastian Bach nije bio samo skladatelj iznimne originalnosti, nego i majstor ponovne uporabe postojećeg glazbenog materijala. Takozvana tehnika parodije — prerada ranije napisane glazbe za novi tekstualni i duhovni kontekst — bila je jedna od najprirodnijih i najsuptilnijih skladateljskih praksi osamnaestog stoljeća. Poznati primjeri uključuju Božićni oratorij i dijelove Mise u h-molu.
Ovaj projekt slijedi istu ideju: umjesto stvaranja nove glazbe u Bachovu stilu, oblikuje novu dramsku formu iz njegova vlastitog autentičnog materijala. Na taj način poznata glazba može se čuti u novom kontekstu; povijesno informiranom, stilski koherentnom, a istodobno i neočekivano svježem.
Ovakav je pristup osobito dojmljiv u žanru dijaloške kantate. Ovdje dva solo glasa ne predstavljaju samo suprotstavljene likove, nego duhovni odnos: bas preuzima ulogu Krista, s autoritetom, utjehom i obećanjem, dok sopran utjelovljuje vjerujuću, ali tražeću dušu; prijemčivu, čeznutljivu i punu pitanja. Njihov dijalog čini vjeru čujnom kao živi susret: unutarnju dramu traženja i nalaženja, udaljenosti i blizine, čežnje i povjerenja.
Tako Bachova glazba postaje oblik intimnog sakralnog teatra, u kojem se teološka misao i
ljudska emocija susreću na neposredno dirljiv način.