Balázs Máté
Violončelist Balázs Máté (rođen 1965. u Budimpešti) umjetnički je voditelj ansambla „AURA MUSICALE”. Studirao je na Konzervatoriju B. Bartók i na Glazbenoj akademiji F. Liszt u Budimpešti. Od 1986. do 1992. bio je član Mađarskog nacionalnog filharmonijskog orkestra. Poslijediplomski studij baroknog violončela završio je na Kraljevskom konzervatoriju u Haagu (Nizozemska) kod Jaapa ter Lindena, a komornu glazbu usavršavao je kod Nikolausa Harnoncourta na Mozarteumu u Salzburgu.
Osnivač je ansambala Concerto Armonico Budapest, Trio Cristofori i The Rare Fruits Council. Bio je solo violončelist u najuglednijim svjetskim baroknim orkestrima: od 1991. bio je član ansambla Le Concert des Nations (J. Savall), od 1994. Wiener Akademie (M. Haselböck), od 1996. do 2002. Les Musiciens du Louvre (M. Minkowski), od 2003. do 2013. Neue Hofkapelle München (Chr. Hammer) i dr. Redovito nastupa i s drugim ansamblima: Concentus Musicus Wien (N. Harnoncourt), Cappella Mediterranea (L. Garcia-Alarcón), Le Concert de la Loge (J. Chauvin), recreation Graz, Café Zimmermann, Freitagsakademie Bern i dr. Godine 1995. osnovao je vlastiti ansambl za ranu glazbu Aura Musicale, a 2002. (s Lászlóm Paulikom, Erzsébet Rácz i Évom Posvanecz) gudački kvartet Quartetto Luigi Tomasini. Kao solist debitirao je 2000. godine u Musikvereinu u Beču, gdje je na istom koncertu izveo Haydnove Koncert za violončelo u C-duru i Simfoniju concertante u B-duru pod ravnanjem Christophea Hogwooda. Održao je brojne uspješne koncerte diljem Europe, u Brazilu, Argentini, Kolumbiji i Japanu. Balázs Máté smatra se jednim od najcjenjenijih interpreta baroknog violončela, violončela piccolo i bas violine. Vrhunac njegove karijere s ansamblom Aura Musicale obilježila su gostovanja na festivalu Schleswig-Holstein i nastupi na „Bach maratonu” u Budimpešti. Njegov operni debi kao dirigenta bile su zapažene izvedbe opere „Orontea” A. Cestija u Budimpešti.
Aktivno se bavi istraživanjima nepravedno zaboravljenih skladatelja i njihovih djela. Predavač je violončela na Austrijskoj baroknoj akademiji, na Baroknom seminaru u Miszli i u Europskom baroknom orkestru mladih. Od 2010. do 2012. bio je profesor baroknog violončela na muzičkoj akademiji „F. Mendelssohn Bartholdy” u Leipzigu. Održao je niz uspješnih majstorskih tečajeva, među ostalim na UCLA (SAD), sveučilištima u Cape Townu i Stellenboschu (Južna Afrika), Buenos Airesu i Córdobi (Argentina), muzičkoj akademiji u Budimpešti te na akademiji Ringve (Trondheim, Norveška). Od 2024. profesor je baroknog violončela na Sveučilištu Anton Bruckner u Linzu.
Godine 2010. odlikovan je Lisztovom nagradom – državnim priznanjem za zasluge u području glazbene umjetnosti.
Njegova bogata diskografija obuhvaća cjelokupan opus Suita za solo violončelo J. S. Bacha, koncerte za violončelo C. Ph. E. Bacha i G. B. Cirrija, sonate za violončelo Op. 1 Antona Krafta i djela S. Lanzettija.
Diskografija Balázsa Mátéa:
A. Vivaldi (1678.–1741.): Koncerti (Vanguard Classic)
M. G. Monn (1717.–1750.): Koncert za violončelo (Virgin)
C. Ph. E. Bach (1714.–1788.): Koncerti za violončelo (Hungaroton)
J. S. Bach (1685.–1750.): Šest suita za solo violončelo (Hungaroton)
G. B. Cirri (1724.–1808.): Šest koncerata za violončelo, Op.14 (Hungaroton)
E. Siprutini (1730?–1790?): Šest sonata za violončelo, Op.7 (Hungaroton)
A. Kraft (1752.–1820.): Tri sonate za violončelo, Op.1; Gran Duo za dva violončela, Op.5 (Hungaroton)
S. Lanzetti (oko 1710.–1780.): Šest solo skladbi u laganom i elegantnom stilu (Hungaroton)
F. Danzi (1763.–1826.): Četiri dua za violu i violončelo (Hungaroton)