Sabljama i gudalima protiv korone

Iz pandemijskog zla na Korčulanskom baroknom festivalu su proizašle i neke odlične stvari, poput Vivaldijeva “Četiri godišnja doba” s čak četiri sjajne solistice.

Upornost umjetničke ravnateljice Laure Vadjon na čelu entuzijastičke ekipe i neposustajanje u potpori Michaela Unswortha te gradonačelnika Andrije Fabrisa omogućili su i u ovoj kulturno-okljaštrenoj godini održavanje Korčulanskog baroknog festivala. Stoga je bilo sasvim prikladno i opravdano da se baš to troje ljudi obrati publici u petak, 4. rujna, u korčulanskom ljetnom kinu gdje je otvoreno deveto izdanje festivala.

Korkyra Baroque Festival zadržao je i svoje englesko/međunarodno ime, premda je, kao i svi hrvatski festivali, bio prinuđen na samoizolaciju od svijeta i do sada nezamislivu opciju da se održi bez ijednog inozemnog umjetnika. Dobro u tom zlu je što na vidjelo izlazi što su sve Hrvatski barokni ansambl i Korkyra Baroque pod vodstvom Laure Vadjon posijali na domaćem umjetničkom polju, pa sada beru lijepe plodove.

Strani turisti se ovog predivnog rujna u Korčuli broje na prste, pa je uglavnom pred domaćom vjernom i brojnom publikom održano otvaranje festivala prema već ustaljenoj tradiciji s baroknom moreškom. Za odabir i izvedbu glazbe i ovaj se put pobrinuo maestro Ivan Josip Skender.

Na koronu, sve njene posljedice i strah od zaraze tako se odmah krenulo i sabljama i gudalima, a plesni okršaj korčulanskih moreškanata odjekivao je, čini mi se, još srčanije nego inače čitavim utihlim gradom. Crveni su, kao i uvijek, svladali crne, a Hrvatski barokni ansambl je, nakon asistiranja u toj bitci, svoj smanjeni sastav uputio u atrij gradske vijećnice, umjesto u katedralu sv. Marka. Promjena mjesta održavanja koncerata, u skladu s preporukama epidemiologa, još je jedna dobra stvar proizašla iz pandemijskog zla. Korčulanske večeri ovog su rujna upravo idealne za ambijentalne glazbene doživljaje.

Sopranistica Anabela Barić i kontratenor Franko Klisović već su uhodani vokalni par festivala, a ove godine nose poveliki dio programa, pokazujući oboje, na radost svih nas koji ih pratimo godinama, neprestano umjetničko sazrijevanje i napredak vokalnog umijeća. Na ovom su koncertu izveli ulomke iz Händelovog oratorija “Il trionfo del Tempo e del Disinganno”, koji je inače u zagrebačkom Hrvatskom glazbenom zavodu, prije korone i prije potresa, okrunio 20. sezonu Hrvatskog baroknog ansambla. U jednom od najljepših stavaka ne samo tog oratorija, nego i Händelova čitavog opusa, u ariji “Crede l’uom”, na notama koje su ljuljuškaju poput mora na večernjem maestralu, Franko Klisović nas je doveo do ushićenja, a Händelova večer upotpunjena je i Concertom grossom op. 3, br. 5 u d-molu.

Večer kasnije je trg pred gradskom vijećnicom bio još puniji i jedva da je ostalo mjesta za još koji stolac na propisanoj udaljenosti. Zato su ljudi koncert slušali i iz pokrajnih uličica, a svi skupa bili smo udruženi u burnim ovacijama na kraju večeri. Takvom izvedbom Vivaldijevaih “Godišnjih doba” ponosio bi se bilo koji vrhunski svjetski ansambl. Da je Laura Vadjon virtuoz na baroknoj violini i u baroknom repertoaru znamo već godinama. Njena “Zima” bila je ljupki, s velikom lakoćom izvedeni zaključak ciklusa. Ali, ona je pred sebe, pred ansambl i pred publiku gurnula tri mlade violinistice. To je već rijetkost da u ansamblu imate četiri takva svirača ili sviračice koji se mogu izmjenjivati kao vrsni solisti u Vivaldijevim kalendarsko-gudačkim bravurama. Tanja Tortić je lepršavo odsvirala “Proljeće”, Katarina Kutnar je briljirala u furioznim ljetnim olujama, a Helga Korbar je ukrasima nalik viticama vinove loze iskitila i pozlatila “Jesen”. Usprkos smanjenom programu, deveto izdanje Korčulanskog baroknog festivala tako je već dalo i svoj prilog riznici antologijskih koncerata zbog koji se dolazi i dolazit će se i ubuduće na Korčulu.

 

Branimir Pofuk, Večernji list, rujan 2020.

https://www.vecernji.hr/kultura/sabljama-i-gudalima-protiv-korone-1429345