Hrvatski barokni ansambl i KUD Moreška
Ivan Josip Skender, dirigent
Barokna moreška
Već je prvi Korčulanski barokni festival dao odličan impuls za restauraciju barokne glazbe uz koju se Moreška na Korčuli izvodila od 17. pa sve do kasnog 19. stoljeća. Muzikološka istraživanja pokazala su da je riječ o glazbi talijanske provenijencije, snažno vezane za venecijanski kulturni krug. Šireći se Europom, viteški ples s mačevima – Moreška – stopio se s već postojećim lokalnim tradicijama, stvarajući osobite oblike i stilske osebujnosti. Najvrjedniji zapisi glazbe korčulanske Moreške nalaze se u tzv. Bogišićevom rukopisu, u arhivi Baltazara Bogišića u Cavtatu. Sačuvane su tri plesne figure iz cijelog ciklusa, i to redom – Sfida, Ruggiero i Spagnoletta. Bogišićevi zapisi bili su osnova za restauraciju glazbe uz koju se korčulanska Moreška izvodila. Uzevši u obzir povijesni odmak u instrumentariju pratećeg glazbenog ansambla te posebno razvoj koreografije, bilo je nužno izvršiti kompozicijske zahvate kako bi se glazba i ples „sastali“. To se osobito tiče plesne figure Sfida čiji je izvorni oblik jedan od najoriginalnijih sačuvanih glazbenih zapisa iz tog razdoblja, i postavlja dublje pitanje o razvoju i porijeklu njene koreografije. U izvedbi u sklopu Korčulanskog baroknog festivala, osim izvorne glazbe, Moreška će se plesati i uz glazbu „posuđenu“ iz pera Monteverdija, Lullyja, Allegrija, Charpentiera i Moureta, te time na osobit način postati još jednom od glazbenih poveznica mediteranske barokne kulture.
Ivan Josip Skender